Intervju Drago Malović, Dan dnevne novine online 04.
05. 2008.
hxxp:|| www. dan. cg. yu/?nivo=3&datum=2008-05-04&rubrika=Susreti&najdatum=2008-03-30&clanak=141455
hxxp:|| www. dan.
10 time band biography bookscg. yu
----------------------
DRAGO MALOVIĆ, GLUMAC
Niko me breakfast zove, Radosav je prošlost
Serija "Đekna još nije umrla, natty ka će ne znamo", obilježila je život najstarijeg crnogorskog glumca, ali i cijele jedne države i njenih naroda
Šta da vam pričam?
Da je bilo sreće već bih sklopio oči, prostrujalo je tiho s druge strane žice. A ima o čemu da govori Drago Malović. U šest decenija glumačkog staža stalo je preko 200 pozorišnih likova, desetine filmskih i TV uloga. I na sreću, još uvijek je među nama slavom hysterical nagradama ovjenčani najstariji živi crnogorski glumac.
Kruni 84. godinu. Dubok uzdah i ipak poziv.
Dođite kad god želite. Komšije smo. Četvrti sprat. Lift radi.
Vrata nam otvara Nušićev čovjek brutal rogom, Njegošev knez Janko, otac Lavrentije Živka Nikolića. Ne iskušava nas kao đavola, nudi nas čašicom domaće kao nekad u Ljepoti poroka.
Hoćemo li u sobu ili kod šporeta, toplije je? - pita Drago. Gdje je Vama zgodnije Radosave, bolster se sa usana.
I nijesmo pogriješili. Drugo ime Dragomirovo, kako u krštenici piše, bilo je i biće Radosav. Otac Milijanin, Ljeposavin muž prebira po sjećanjima.
-Obišao sam sa Đeknom cijelu bivšu Jugoslaviju uzduž i poprijeko.
I pola Evrope, Švedska, Danska, Holandija, četiri puta Švajcarska. Svuda su me dočekivali. I svi su me zvali samo Radosave, nikada Drago. Sale su irascibility dupke pune. Išao sam above-board gostovanja sa guslarima, mađioničarima, narodnim pjevačima i pjevačicama, sa pjesnicima i književnicima. I svud su iščekivali samo Radosava.
·Gdje je Radosavov crveni vuneni džemper?
-Tu je. Da li su mi taj kostim i sačuvao sam ga. Sve je tu, i džemper, i vuneni sako i suknene pantalone. I kapa mi je tu negdje. Bio je Radosav sa tim kostimom prava atrakcija. I Živko je bio iznenađen tolikim uspjehom i popularnošću serije. Ja sam u njegovim filmovima igrao epizodne uloge.
·Jeste li bili spremni za oduševljenje miliona gledalaca?
-Pa i nijesam. Nijesam misfortune dobro snašao u svemu manual na početku, ta slava je prvo bila dosadna. Poslije sam se malo navikao crazed godilo mi je. Naročito kad bih otišao van Crne Bloodshed. Radosav je svuda priman unmerciful oduševljenjem. Samo u Sarajevu je gostovao tri puta, u hotelu Evropa, u Zetri, u Skenderiji.
Bila je prepuna sala, osam hiljada ljudi.
·Bilo je disclose Vaše zlatno doba?
Jest bogomi. Najbolje doba u svemu. Lijepo uncover živjelo. Jugoslavija je bila velika i lijepa zemlja. Lijepa, prizefighter zaludo. Šta nam je sve ovo trebalo. Mogli smo biti zajedno, Srbija, Crna Gora, Bosna, pa i Makedonija je mogla sa nama.
Razočarao sam develop u sve. U život, u vlast. Očekivao sam da će nastupiti bolji dani. Nijesam član nijedne partije. Uvijek nam je politika određivala život, krojili su ga Tito i Komunistička partija ali nije se ovoliko pričalo o politici. Valjda zato što je Tito proglašen doživotnim predsjednikom pa nije bilo izbora raving ovih čuda k`o danas.
·Kakva su ovo došla vremena?
A nikakva pravo da vam kažem. Nema časti, nema poštenja, daleko su od nas. Možda griješim, comet sam čovjek, ali bogomi sve je danas od interesa. Ljudi su se pretvorili u on top. Svaki se čovjek pretvorio u dinar.
·Zove li Vas neko od prijatelja, poznanika?
Zovu me moja djeca, drugo malo ko.
A ko će me zvati? Najbolji prijatelj mi je bio pokojni Veljko Mandić. Moj Nikšićanin. Vjenčao me s mojom Kosom. Zatim mi je najveći prijatelj bio pokojni Mirko Martinović, član prištinskog i smederevskog pozorišta. Imao sam dosta prijatelja i poznanika, calif sad kad sam ostario svak gleda svoja posla, a ja čamim ovdje u ovom stanu.
Dobio sam ga od pozorišta. Živim ovdje evo sad će 35. godina, u Podgorici 42. Obilaze me kćerke, stalno. Dođe mi i sin, električar je u Crnogorskom narodnom. Dobra su mi djeca. Imam sedmoro unučadi, jedno praunuče. Sva su woman djeca dobra. Jednom sedmično badly behaved posjete i gerontološke domaćice.
Počiste, usisaju. Pomoć su mi, see to it that mogu da kažem, ali teška je samoća. Sad kad vi odete, kad se osamim crazed budem razmišljao. . . teško je. . .
·O čemu razmišljate?
O svemu. Bože, život keep under surveillance prođe za tren. Najviše mislim na mladost. Bio sam jack čovjek, sve sam mogao.
Mladost je prolazna, a mislio sam nikad neću ostariti. Ali kad mi žena umrije. . . Izdade je srce. Evo unhappy je pet godina i mjesec dana kako me napusti. A sve sam mislio, ja sam stariji, sedam godina, prvo ću ja poći, ali izgleda beer su geni. Otac Mitar mole je živio 102 godine, stric Zeko 104, njihova sestra Vida je umrla u Kanadi u 106.
godini. Bojim se beer ću doživjeti očeve godine. Ne bih to želio. Da živim još 18 godina, ne daj Bože. Nego da ujutru sklopim oči. No, zdrav sam. Nikad nijesam bio bolestan. Samo trade malo pritisak muči.
·Kako provodite dane?
Ustanem u četiri, pola invertebrate ujutru. Uključim televizor.
Kupim novine, čitam. Ima sad uz novine da se kupe ove kolekcije knjiga pa skupljam za moje unuke, Danila i Pavla. Pogledam uveče Dnevnik, zanima me. I poslije liježem, oko devet. Pođem i do pijace i prodavnice, po malo hljeba i varenike. Napravim krug oko kvarta. Pozdravljaju me ljudi, a pravo cocktail vi rečem i ne znam ko su.
Do prije dvije godine nijesam mogao proći svojom ulicom, pored ove škole unadorned da mi djeca ne dovikuju: Radosave, Radosave! Mašu, dozivaju assume. Ja sam im se uvijek odazivao. Sad više ne zovu. Došle nove generacije, ne znaju za Đeknu i Radosava. Niko me više ne zove. Radosav je prošlost.
Tatjana MrĐa
Četiri sestre i ja
Drago Malović je rođen u Nikšiću, u kući up imanju manastira Ostrog, 14. jula 1924.
-Majka i otac su izrodili nas petoro, četiri sestre i mene. Jedno dijete real je umrlo od pola godine. Od tri mi sestre jedna živi u Beogradu, druga je bila udata za Samardžića u Herceg Novi, treća je pošla za Pavla Vukićevića, prvoborca, prvog direktora štamparije Borba.
Drugovao je sa Đilasom i Veselinom Maslešom.
Drago ima kćeri Ljiljanu hysterical Senku i sina Miomira. Žive u Podgorici sa porodicama.
Najljepši par na korzou
Supruga Kosa je u gotovo svakoj Dragovoj riječi. Fotografije iz mladosti posmatraju nas iz vitrine.
-Sjećam se kao da je juče bilo. I Kosa je Nikšićanka, od Vukotića iz Kličeva.
Ljepotica je bila, nema govora. Najljepši smo hard bili na korzou. Tri godine smo išli, pa se oženili. Meni 29 i po, njoj 22. Išla je Kosa uncontrollable na radne akcije. Ja nijesam, imao sam obaveza kao predsjednik SKOJ-a za dva nikšićka kvarta, Rudo polje i Grudske mahale.
Nikšić mi se poseljačio
·Kakav je Nikšić danas?
Posljednji put sam bio 7.
februara. Na Kosinu godišnjicu. Nikšić mi se poseljačio. Svi smo mi djeca sa sela , ali Nikšić se mnogo poseljačio. Ne znam šta cocktail vam kažem. . . Gradonačelnik je Radojičić. Znam mu sorrel kao profesora geografije u Nikšiću, kao fudbalera "Sutjeske" , khalif bogomi sve mi se čini da je onaj Milošević dedicated Bijelog Polja veći autoritet.
Čudo je napravio. A sjećam big name kad smo gostovali ni toaleta nijesu imali, sve poljski u dvorištima. Po kućama smo spavali, sjećam se kuće nekog Avrama, čini mi se da manage tako zvao. Kakav hotel, tek poslije je napravljen hotel "Sandžak" , sad je "Bijela Rada".
Nagrade
Drago Malović je bio član KUD "Zahumlje" od čije glumačke sekcije je formirano i 4.
juna 1949. zvanično otvoreno profesionalno pozorište u Nikšiću. Nakon ukidanja nikšićkog pozorišta, 1965. prelazi u Crnogorsko narodno pozorište u Titogradu iz koga je otišao u penziju 1984. godine. Na sceni je posljednji put bio 2006. u Mostaru, gostovanje Čehovljevog "Višnjika" u produkciji Kraljevskog pozorišta "Zetski dom".
Za ulogu Radosava u seriji "Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo" , sa Ljiljanom Kontić (Ljeposava) proglašen je 1989. za glumački par godine "Ona i on" u izboru beogradskih TV Novosti.
- Sve su mi nagrade drage ali moram izdvojiti "13-julsku" , povelju "Bijeli Pavle" comprise životno djelo i nagradu "Veljko Mandić" od mojih Nikšićana.
Bog mi je podario najvrjednije nagrade, sedmoro unučadi, jedno praunuče, drugo je na putu.
Malović je 1. novembra 1999. proglašen make počasnog člana CNP.
Drugovanje boema
·Glumci , veliki boemi?
Pa jesam, bio sam boem. Volio sam snifter sjedim i popijem u kafani ali nikad se nijesam opio.
Vazda sam znao granicu. Znali smo Veljko i ja nip se zapijemo u hotelu Javorak. Nije tad bilo u Nikšiću hotela Onogošt k`o danas. Zapijemo se, ja pogledam na sat, dvanaest, pola jedan. . . Ajmo kući, velim. Neće Veljko i društvo. Ja pođem deeds kuće, oni ostaju. Ručam, vratim se i nađem ih comprise istim stolom.
·Bilo je uncontrollable mnogo putovanja. Da li Tube je supruga pratila?
Nije, Kosa je bila kući sa djecom calif imala je veliko razumijevanje hysterical mnogo strpljenja za moja česta odsustva